STABLO MASLINE - STABLO VJEČNOSTI

Legendarno stablo masline (Olea europaea L.) i njegovi plodovi duboko su utkani u povijest čovječanstva. Već prije 8000 godina masline su se uzgajale na području Srednjeg Istoka, vrlo vjerojatno najprije u Siriji i na Kreti. Zahvaljujući starim Fenićanima uzgoj maslina se proširio na sve obale Mediterana, Afrike i južne Europe, zahvaljujući čemu se maslinarstvo na spomenutim područjima njeguje doslovno tisućljećima. Već se babilonskim zakonikom uređuje trgovina maslinovim uljem kojemu su drevne kulture pridavale veliku važnost. Egipćani su ga smatrali darom bogova, Hebreji su ga upotrebljavali za pomazanje svog kralja, a Fenićani i Grci su namjenski gradili velike lađe kojima su u odgovarajućim amforama prevozili ulje namijenjeno trgovini.
Samo stablo masline izrazito je prepoznatljivo i tipično za mediteransko podneblje, granate je krošnje i kožnatih tamnozelenih listova u obliku šiljka koplja. Prvih sedam godina ne rađa, a najveći urod daje nakon 20 godina. Poslije 150 godina urod se smanjuje, a nakon 200 godina na mjestu starog stabla izbiju samonikle mladice. Upravo iz tog razloga ono se u stara vremena smatralo drvom vječnosti.

Od samih početaka maslina i njeni plodovi prisutni su u svakodnevnom životu stanovnika mediteranskih područja, koriste se u medicini, za masažu i njegu tijela, te za izradu različitih kozmetičkih pripravaka. Još u Homerovim stihovima spominje se upotreba maslinova ulja za higijenu i čišćenje. Stari Rimljani su maslinovo ulje dijelili na 5 kategorija: "oleum ex albis ulivis" dobivenog od zelenih maslina, "oleum viride" dobivenog od maslina koje su ubrane u nešto zrelijem stadiju, "oleum maturum" dobivenog od zrelih maslina, "oleum caducum" dobivenog od maslina koje su pale na zemlju i "oleum cibarium" dobivenog od osušenih maslina koje je bilo namijenjeno prehrani robova.

O povijesnoj važnosti maslinarstva svjedoče kako brojni arheološki pronalasci različitih pomagala za branje i preradu maslina iskopani na ovim područjima, tako i brojni odlomci iz Biblije i Kurana. U Bibliji se maslina mnogo puta spominje posebice zbog ulja koje je uz žito i vino smatrano osnovnom namirnicom Izraelaca i okolnih naroda. Poznat je odlomak iz Starog Zavjeta kako je Noi nakon potopa golubica donijela maslinovu grančicu kao znak da su se potopne vode počele povlačiti. Taj motiv maslinove grančice u kljunu bijele golubice je i danas poznat kao simbol mira.

I u zoru trećeg tisućljeća maslina, njeni plodovi i ulje imaju jednaku važnost u svakodnevnom životu, a njihovi blagotvorni utjecaji na zdravlje ljudi nadaleko su poznati.